-lu
Turski[uredi]
Etimologija[uredi]
- Od prototurskog *-lig.
Izgovor[uredi]
- IPA: [ɫu]
Sufiks[uredi]
-lu
- koji ima ..., s ...om
- demonimski sufiks (nakon samoglasnika "o" ili "u").
- İstanbul ("Istanbul") → İstanbullu ("Istanbulac, Istanbulanđanin")
Objašnjenja[uredi]
- "-li" (nakon samoglasnika "e" ili "i").
- "-lı" (nakon samoglasnika "a" ili "ı").
- kıl ("dlaka") → kıllı ("dlakav")
- Saraybosna ("Sarajevo") → Saraybosnalı ("Sarajlija, Sarajka")
- "-lü" (nakon samoglasnika "ö" ili "ü").