-li
Turski[uredi]
Etimologija[uredi]
- Od prototurskog *-lig.
Izgovor[uredi]
- IPA: [li]
Sufiks[uredi]
-li
- koji ima ..., s ...om (nakon samoglasnika "e" ili "i")
- demonimski sufiks (nakon samoglasnika "e" ili "i").
Objašnjenja[uredi]
- "-lı" (nakon samoglasnika "a" ili "ı").
- kıl ("dlaka") → kıllı ("dlakav")
- Saraybosna ("Sarajevo") → Saraybosnalı ("Sarajlija, Sarajka")
- "-lu" (nakon samoglasnika "o" ili "u").
- buz ("led") → buzlu ("leden")
- İstanbul ("Istanbul") → İstanbullu ("Istanbulac, Istanbulanđanin")
- "-lü" (nakon samoglasnika "ö" ili "ü").