manken
Turski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: [mɑŋˈcen]
Etimologija[uredi]
- Od francuskog mannequin.
Imenica[uredi]
manken (akuzativ mankeni, množina mankenler)
Deklinacija[uredi]
Deklinacija: manken
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | manken | mankenler |
Akuzativ (belirtme) | mankeni | mankenleri |
Dativ (yönelme) | mankene | mankenlere |
Lokativ (bulunma) | mankende | mankenlerde |
Ablativ (ayrılma) | mankenden | mankenlerden |
Genitiv* (tamlayan) | mankenin | mankenlerin |
Instrumental* (vasıta) | mankenle | mankenlerle |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici