koşucu
Turski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: [ko.ʃu.ˈʤu]
Etimologija[uredi]
Imenica[uredi]
koşucu (akuzativ koşucuyu, množina koşucular)
Deklinacija[uredi]
Deklinacija: koşucu
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | koşucu | koşucular |
Akuzativ (belirtme) | koşucuyu | koşucuları |
Dativ (yönelme) | koşucuya | koşuculara |
Lokativ (bulunma) | koşucuda | koşucularda |
Ablativ (ayrılma) | koşucudan | koşuculardan |
Genitiv* (tamlayan) | koşucunun | koşucuların |
Instrumental* (vasıta) | koşucuyla | koşucularla |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici