izlerim
Turski[uredi]
Etimologija 1[uredi]
Izgovor 1[uredi]
- IPA: [izɫɛˈɾim]
- Hifenacija: iz-le-rim
Imenički oblik[uredi]
izlerim
- Nominativ, 1. osoba prisvojni, množine od iz; "moji tragovi".
Etimologija 2[uredi]
Izgovor 2[uredi]
- IPA: [izˈɫɛɾim]
- Hifenacija: iz-le-rim
Glagolski oblik[uredi]
izlerim
- Prezent, pozitiv-izrični oblik, 1. osoba jednina od izlemek; "ja gledam".