burnu

Turski

Izgovor

• IPA: [buɾˈnu]
• Hifenacija: bur-nu

Etimologija

• (1) Od burun + -u (akuzativni sufiks)
• (2) Od burun + -u (prisvojni sufiks)

Imenički oblik

burnu

1. Akuzativ jednine od burun ("nos").

   Bu anatomik modelde burnu gösterebilir misin?

   Možeš li pokazati nos na ovom anatomskom modelu?

2. Nominativ jednine od burun s posvojnom zamjenicom "njen"/"njegov"; njen/njegov nos.

   Çocuğun burnu çok büyüktü.

   Dječakov nos je bio jako veliki.