-dan

Turski

Izgovor

• IPA: [dɑn]

Etimologija

• Od prototurskog *-den.

Sufiks

-dan

1. Ablativni sufiks koji se koristi sa riječima koje završavaju na prednji samoglasnik ili mekan suglasnik, a posljednji samoglasnik je prednji (a, ı, o ili u).

   tavan ("strop") → tavandan ("od stropa")

   yol ("put") → yoldan ("od puta")

   okul ("škola") → okuldan ("iz škole")

   doğa ("priroda") → doğadan ("iz prirode")

Objašnjenja

• "-tan" nakon tvrdih suglasnika i "a", "ı", "o" ili "u" kao posljednjeg samoglasnika

  sokak ("ulica") → sokaktan ("od ulice")

• "-den" mekih suglasnika i "e", "i", "ö" ili "ü" kao posljednjeg samoglasnika

  ev ("kuća") → evden ("od kuće")

• "-ten" tvrdih suglasnika i "e", "i", "ö" ili "ü" kao posljednjeg samoglasnika

  sirk ("cirkus") → sirkten ("iz cirkusa")