öğretmenim

Turski

Izgovor 1

• IPA: [œːɾɛtmɛˈnim]
• Hifenacija: öğ-ret-me-nim

Etimologija 1

• Od öğretmen ("učitelj, učiteljica") + -(i)m (prisvojni sufiks)

Imenički oblik 1

öğretmenim

1. Nominativ jednine od öğretmen ("učitelj/ica") s posvojnom zamjenicom "moj"; moj(a) učitelj(ica).

Izgovor 2

• IPA: [œːɾɛtˈmɛnim]
• Hifenacija: öğ-ret-me-nim

Etimologija 2

• Od öğretmen ("učitelj, učiteljica") + -im (predikativni sufiks)

Imenički oblik 2

öğretmenim

1. öğretmen ("učitelj/ica") s sufiksom "biti", prvo lice jednine prezenta; učitelj(ica) sam.

Uzvik

öğretmenim!

1. Poštovan izraz obraćanja nastavniku, posebno učenika osnovnih škola.

   Öğretmenim! Kaan saçımı çekiyor!

   Gospodine/Gospođo! Kaan čupa me za kosu!

Bilješke

• Ovaj izraz se smatra pomalo djetinjastim i kako učenici odrastaju (posebno u srednjoj školi ili čak na fakultetu), oni imaju tendenciju da umjesto toga koriste "hocam".