polen
Turski[uredi]
Izgovor[uredi]
- IPA: [pɔˈlen]
- Hifenacija: po-len
Imenica[uredi]
polen (akuzativ poleni, množina polenler)
Deklinacija[uredi]
Deklinacija: polen
Jednina (tekil) | Množina (çoğul) | |
---|---|---|
Nominativ (yalın) | polen | polenler |
Akuzativ (belirtme) | poleni | polenleri |
Dativ (yönelme) | polene | polenlere |
Lokativ (bulunma) | polende | polenlerde |
Ablativ (ayrılma) | polenden | polenlerden |
Genitiv* (tamlayan) | polenin | polenlerin |
Instrumental* (vasıta) | polenle | polenlerle |
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici
S prisvojnim zamjenicama
* Genitiv i instrumental ne smatraju se padežima u turskoj gramatici