nauka
Bosanski[uredi]
Imenica[uredi]
nauka ž. (mn. nauke)
- disciplina ili grana učenja, naročito ona koja se prije bavi mjerljivim ili sistematičnim principima nego intuicijom ili prirodnom sposobnošću
- znanje stečeno učenjem ili praksom; vladanje naročitom disciplinom ili područjem
- kolektivna disciplina učenja uz upotrebu naučne metode; zbir znanja stečenog na taj način
- znanje izvedeno iz naučnih disciplina, naučne metode ili bilo kakvog sistematskog truda
Deklinacija[uredi]
Deklinacija imenice: nauka
Jednina | Množina | |
---|---|---|
Nominativ | nauka | nauke |
Genitiv | naukē | naūkā |
Dativ | nauci | naukama |
Akuzativ | nauku | nauke |
Vokativ | nauko | nauke |
Instrumental | naukom | naukama |
Lokativ | nauci | naukama |
Izvedenice[uredi]
Prijevod[uredi]
|
|
Hrvatski[uredi]
Imenica[uredi]
nauka ž. (mn. nauke)
Deklinacija[uredi]
Deklinacija imenice: nauka
Jednina | Množina | |
---|---|---|
Nominativ | nauka | nauke |
Genitiv | nauke | nauka |
Dativ | nauci | naukama |
Akuzativ | nauku | nauke |
Vokativ | nauko | nauke |
Lokativ | nauci | naukama |
Instrumental | naukom | naukama |
Napomena[uredi]
U hrvatskom jeziku preferira se riječ znanost.
Poljski[uredi]
Imenica[uredi]
nauka ž. (mn. nauki)
- nauka (npr, fizika, matematika, historija)
- proces učenja ili podučavanja
Deklinacija[uredi]
Deklinacija: nauka
Jednina (pojedyncza) | Množina (mnoga) | |
---|---|---|
Nominativ (mianownik) | nauka | nauki |
Genitiv (dopełniacz) | nauki | nauk |
Dativ (celownik) | nauce | naukom |
Akuzativ (biernik) | naukę | nauki |
Instrumental (narzędnik) | nauką | naukami |
Lokativ (miejscownik) | nauce | naukach |
Vokativ (wołacz) | nauko | nauki |
Srpski[uredi]
Imenica[uredi]
nauka ž. (mn. nauke, ćirilica: наука)
Deklinacija[uredi]
Deklinacija imenice: nauka
Jednina | Množina | |
---|---|---|
Nominativ | nauka | nauke |
Genitiv | nauke | nauka |
Dativ | nauci | naukama |
Akuzativ | nauku | nauke |
Vokativ | nauko | nauke |
Instrumental | naukom | naukama |
Lokativ | nauci | naukama |